Važnost pravilne igre u životu djece PDF Ispis E-mail
četvrtak, 08 Januar 2009 20:02
Poštovani i cijenjeni roditelji!

Kao i u proteklom periodu ponovo ćemo nastaviti sa kratkim predavanjima kao bi Vam na neki način pomogao u odgoju vaše djece.
Današnja tema našeg predavanja bit će “Igra u životu djece( naročito video igra )”.
Igra se definiše kao osnovni oblik dječije aktivnosti kojom dijete najprirodnije i najslobodnije zadovoljava svoje potrebe. U igri dijete uči, dolazi do saznanja o svojim sposobnostima, stiče nova prijateljstva, uči se da poštuje pravila, da uvažava druge itd. Igra u koliko se koristi u granicama veoma je korisna za razvoj djeteta. Djeca zavisno od uzrasta koriste različite igre. Međutim ono na što bih je u ovom predavanju posebno obratio pažnju jeste video igra koja je prisutna kod naše djece bez obzira na uzrast, od 6 god. pa nadalje.
Šta mislite da li video igre mogu da utiču na pojedine aspekte ličnosti ?
Zamislite o čemu Vaše dijete razmišlja poslije odigrane igrice COUNTER STRIKE u kojoj ima više ubijanja i krvi nego na bilo kojem filmu, još ukoliko dijete provede po nekoliko sati dnevno za računarom.
Šta mislite da li akcione igre sputavaju nasilje ili ga podstiču?
Na ova pitanja trebamo zajednički dati odgovor.
Od trenutka kada su se video igrice pojavile,mnogi su digli svoj glas kako bi izrazili bojazan vezanu za različite štetne aspekte tog tipa aktivnosti. Pitanja koja su se pokrenula odnosila su se na nasilan sadržaj igara,očiglednu zavisnost koja se stvara igranjem, zaglupljenost do koje može da dovede taj tip aktivnosti.
Činjenica je da one mogu da odvrate djecu od drugih aktivnosti,mnogo korisnijih za njihov razvoj ; uspjeh u školi, prijateljstvo, druge igre, pa čak mogu dovesti i do pojave da se dijete želi identificirati sa pojedinim “ junakom “ tih igara.

Na nasilan sadržaj brojnih video igara često je ukazivalo i ukazuje njihov sadržaj, što nas opravdano treba da zabrine. Mnoge osobe danas dižu svoj glas protiv ovakvih video igara, pa šta treba da radimo mi odnosno vi roditelji. Da li smo pružili pravu ljubav našem djetetu ako mu kupimo računar i kažemo: “ Dobro je moje dijete: Čitav mi je dan u kući.“ Zapitamo li se da li bi bolje bilo da se naše dijete bavi pametnijim aktivnostima ( igra nogomet, šeta gradom, druži se sa prijateljima, uči.. .. ). Ne sumljajući uopšte u dobru namjeru svakog roditelja da pruži svom djetetu najbolje, smatram za potrebu da vas upoznam ukratko kakvi su sadržaji na većini video igrica.
Većina igara podstiče agrasivnost.U mnoštvu igara radi se o tome da se neprestano puca,da se ruši sve sto mrda,da se ubija i uklanja, sve to uz preobilje mnoštva vrištecih boja, eksplozija, klanja....Akcione igre ne sputavaju nasilje kod naše djece, nego ga zaoštravaju. Dobit upravlja svim akcijama. Igrač sakuplja velike količine novca ( krađa ) da bi kupio oružje kojim može jos više da uništava.
Npr. u igri DOGS OF WAR,glavni lik širom svijeta goni “ogrezle i gnusne zločince” zbog njihovih zlocina:ubistva djevojčice,uzimanje talaca,prodaja droge...Naoružan automatskim oruzjem, granatama ,ručnim bacačima ( čitavim arsenalom oružja ),a želeci da se domogne vrijedne nagrade, on treba da pobije zločince prije nego što ih policija uhapsi(?!) Igra DOGS OF WAR slavi ekspeditivnu ličnu pravdu,motivisanu primamljivim dobitkom nagradom. Njome se negiraju najosnovnija prava. Ubijanjem i nepravdom želimo spriječiti isto.
Zapitamo li se : zar nam nije dosta bila agresija na našu domovinu i proljevanje krvi u njoj. Zar trebamo našoj djeci da dopustimo drugu vrstu agresije, agresije prema samom sebi pa onda i prema drugima ljudima.

Ovo su bili primjeri, nažalost loši primjeri video igara. Prije nego što završim ovaj niz loših primjera navest ću još jedan pa ćemo završiti ovo naše predavanje.
Jedan dvanaestogodišnjak iz jednog mjesta (Jekaterinburga) u zapadnom Sibiru, umro je nakon što je izgubio svijest posle 12 sati provedenih za kompjuterskom igricom u jednom od lokalnih klubova, prenijeli su nedavno mediji. Ljekari su uvjereni da je uzrok moždanog udara koji je doživio dječak upravo pretjerana zaokupljenost virtuelnom borbom protiv čudovišta. S početkom raspusta dječak Sergej bukvalno se preselio u kompjuterski klub, provodeći u virtualnom svijetu 8-10 sati dnevno i dolazeći kući samo da prezalogaji i prespava. Roditelji mu nisu zabranjivali da se igra, smatrajući da poslije završetka školske godine dječak ima pravo na odmor.

Na kraju.
Dragi roditelji, vi koji volite svoju djecu više od samog sebe; nemojte mi zamjeriti ovaj put zbog navođenja loših primjera. Namjera mi je bila da pokušamo spriječiti ovu pojavu koja svakim danom zauzima sve više prostora kod naše djece.
Pružite ljubav vašoj djeci na dugi način. Naučite da se vaša djece koriste računarom, koji nam je danas neophodan , radi sticanja znanja, a ne zbog gubljenja vremena.
Uključite ih u sporstka udruženja i klubove, vjerske institucije i sl .
I na kraju;


Dopustite vašoj djeci da se igraju na dugi način.

S poštovanjem!

Temu pripremio
Semir Šejtanić, pedagog

(cetvrtamo.com)