Početna Korisni materijal za nastavnike Uzroci maloljetničke delikvencije - II dio
Uzroci maloljetničke delikvencije - II dio PDF Ispis E-mail
Srijeda, 12 Novembar 2008 15:00
FIZIČKE OSOBINE MALOLJETNIH DELIKVENATA
Fizički se ova djeca ne razlikuju mnogo od ostale djece. Prema nekim studijama ( npr. istraživanja bračnog para Glik ) maloljetni prestupnici, u poređenju sa ostalom djecom, ne razlikuju se značajno u visini i težini. Glikovi su utvrdili da su maloljetni prestupnici u većem stepenu mezamorfni, nego ostali.[1]
Maloljetni delikventi nisu fizički inferiorniji u poređenju sa ostalom djecom. Skoro sva ova djeca preležala su mnoga dječija oboljenja ( boginje, šarlah, oboljenje disajnih puteva i stomačna oboljenja ) što se vjerovatno odrazilo na njihov razvoj i školovanje. Ipak fizičke razlike između maloljetnih delikvenata i ostale djece nisu velike i sigurno nisu odlučujuće u pojavi maloljetničkog prestupništva, već i niz drugih faktora.
INTELIGENCIJA MALOLJETNIH DELIKVENATA

Niža inteligencija može da utiče posredno na pojavu maloljetničke delikvencije, jer se ove osobe teže socijalno prilagođavaju, teže uče i prije napuštaju školu, slabije uspjevaju u poslu. Pored toga, djeca sa manjenom inteligencijom su sugestibilnija, nego djeca prosječne inteligencije, manje kritična, tako da lahko mogu da potpadnu pod uticaj drugih, posebno ako su im jedini prijatelji vaspitno zapuštena djeca.
Ranija istraživanja pokazivala su da su 50% do 75% maloljetnih delikvenata upravo djeca sa smanjenom inteligencijom.[2]
Novija istraživanja pokazuju da je većina maloljetnih delikvenata i vaspitno zapuštene djece, upravo, prosječne inteligencije (procenti se kreću od 70% do 90% ).
Neka istraživanja pokazuju da ima čak od 10% do 20% maloljetnih delikvenata i među djecom iznad prosječne inteligencije.[3]
Većina maloljetnih delikvenata ima prosječnu inteligenciju i sama inteligencija nije presudan faktor u nastajanju maloljetničke delikvencije.
EMOCIONALNE OSOBINE MALOLJETNIH DELIKVENATA
Maloljetni delikventi su emocionalno nezrele osobe koje se odlikuju nemogućnošću kontrole emocija u odnosu na socijalne zahtjeve. Maloljetni  delikventi bi htjeli da odmah ostvare ono što žele i nisu u stanju da odlože svoje zahtjeve. U životu, emocionalno nezreli maloljetni delikventi samo žele zadovoljstvo i traumatski reaguju na većinu stvarnih situacija koje djeluju frustraciono.
Za normalne adolescente bitan je skladan razvoj ličnosti i uspješan društveno prilagođen odnos sa sredinom. Maloljetni delikventi ne ispunjavaju ni jedno, ni drugo. Rad sa emocionalno nezrelim maloljetnim delikventima je veoma težak i nije rijedak slučaj da postanu duševni bolesnici, posebno ako imaju teške životne uslove. Emocionalna nezrelost i nestabilnost ove djece ispoljava se u raznim oblicima neadekvatnog emocionalnog ponašanja (agresivnost, stalno protivljenje, česta razdražljivost, neposlušnost, poplava bijesa i sl. ). Ova djeca često pružaju otpor svima i na projektivnim testovima pokazuju veću agresivnost nego druga djeca.[4]
SOCIJALNE OSOBINE MALOLJETNIH DELIKVENATA
Maloljetni delikventi su socijalno nezrele osobe. Neki psiholozi smatrau da su svi maloljetni delikventi, koji prekidaju sa školom i koji su neuspješni na profesionalnom osposobljavanju ili radu, su socijalno nezre Utvrđeno je da neki maloljetni prestupnici, kada uključe u zdravu sredinu i rade ono što ih interesuje mogu da postignu odlične rezultate i da budu socijalno uspješni. Mnogi maloljetni delikventi ispoljavaju izrazito implusivno, nemirno ekstovertno, agresivno ili destruktivno ponašanje. U svojim antisocijalnim stavovima najčešće protiv vlasti i autoriteta, tvrdoglavi su i sumljičavi, često nezadovoljni i neraspoloženi sa svim i svačim i protiv svega i svačega, skloni da mrze i da prkose svakome.
LIČNOST MALOLJETNIH DELIKVENATA

Osobine ličnosti maloljetnih delikvenata razlikuju se od osobina ostale djece. Prema istraživanjima više naučnika (Glika, Tapana, Majera ) osobine ličnosti maloljetnih delikvenata su:

- asocijalnost
- nepoštivanje ničijeg autoriteta
- prkos
- neposlušnost
- neprijateljsko raspoloženje prema drugima
- destruktivnost
- sadizam
- implusivnost
- emocionalna nezrelost
- socijalna nezrelost
- ekstrovertnom tipu ličnosti [5].

Maloljetničku delikvenciju ne možemo potpuno razumjeti samo iz tjesnog, socio-kulturološkog ili psihoanalitičkog ugla. Treba procijeniti recipročnu dinamiku različitih faktora.
Prema tim faktorima delikventi se razlikuju od nedelikvenata:
- somatski – to su pojedinci koji su u osnovi mezamorfni, atletski, mišićavi;
- po svome temperamentu – aktivni su, neumorni, impluzivni, agresivni, destruktivni, često sadisti; ove osobine manje više podudaraju s određenim tipom nepravilnog sazrijevanja sa svojim fiziološkim posljedicama;
- po svome ponašanju oni su neprijateljski rsspoloženi, nepovjerljivi, osvjetoljubivi, sumnjičavi, tvrdoglavi, bahati, neovisni, tvrdokorni, opiru se svakom auteritetu;
- po svojoj psihologiji imaju sklonost direktnom i stvarnom intelektualnom izražavanju, više nego simboličnom; imaju malo metoda za pristupanje problemu;
- na društveno-kulturološkom planu oni mnogo češće nego ostali članovi imaju relativnu ili ograničenu inteligenciju i pružaju malo afektivnosti, stabilnost i moralnost.[6]
PORODIČNO OKRUŽENJE MALOLJETNIH DELIKVENATA
Dijete se razvija i oblikuje u porodici koja pruža modele koji omogućavaju održavanje određene ravnoteže. Neki tvrde da dijete koje živi u vrijednoj porodičnoj sredini stiče imunost protiv delikvencije.
Danas se sve više govori o razvodu braka koji sve češće ima za posljedicu ne samo otvoreno odbacivanje i frustraciju nego i pažnju koju pruža jedan od roditelja koja je bez topline. U tom je slučaju dijete bez stimulacije i bez djelotvorna autoriteta.       
Roditelji su sve više zaposleni. Provode vrlo malo vremena sa svojom djecom. Odnosi između majke i djece poremećeni su zbog njezine odsutnosti koja je nametnuta ekonomskim problemima ili zbog pomanjkanja tradicije odgoja, ali i zbog nedostatka emocija od najranijeg djetinjstva.

Ukoliko su roditelji delikventske ili delikvenciji sklone ličnosti, dijete će biti dvostruko opterećeno s jedne strane konstitucijom, koja najvjerovatnije nasljeđuje od roditelja i identifikacijom, jer živi sa delikventnim roditeljima od kojih stiče navike.


Mersida Karačić, prof. pedagogije


[1] Dušan Đorđević. Pedagoška psihologija, Dječije novine. Gornji Milanovac
[2] Isto
[3] Isto
[4] Isto
[5] Isto
[6] Zdenka Gruden, Dječja psihoterapija, Medicinska naklada, Zagreb, 1996
Ažurirano Petak, 29 Maj 2009 13:47