Početna Korisni materijal za nastavnike Maloljetnička delikvencija - UVOD - I dio
Maloljetnička delikvencija - UVOD - I dio PDF Ispis E-mail
Srijeda, 12 Novembar 2008 14:55

"Način na koji dijete provodi svoje slobodno vrijeme snažno utiče na vrijednost i kvalitetu njegova ponašanja“

Elizabet B. Harlock

Naše je stoljeće vrijeme izrazitog povećanja životnog standarda u većini evropskih i zapadnih zemalja a kao posljedica toga povećan je kriminalitet, a posebno maloljetnička delikvencija. Želja za višim materijalnim stupnjem potisnula je emocionalno obrazovanje s počasnog mjesta. Roditelji teže da materijalnim dobrima nadoknade svoju nemogućnost da daju same sebe. Oni ukrašavaju svoj stan obilježima materijalnog blagostanja koji su u službi protuteze neugodne činjenice da su i otac i majka zaposleni. Materijalističko ozračje zamjenjuje ljubav koja je pravi izvor sreće svakog djeteta. Siromaštvo, stoga nije značajni uzrok delikvencije; štaviše teške materijalne prilike učvršćuju veze među članovima porodice.

O pojmu maloljetničke delikvencije postoje različita i brojna shvatanja. U upotrebi je i mnogo termina kojima se ova pojava ili pojedini njeni oblici označavaju. Takvo shvatanje je višestruko uslovljeno. Pored složenosti same pojave, tome su u najvećoj mjeri doprinijeli različiti konceptualni pristupi, koji vode različitim rješenjima. U početku se maloljetnička delikvencija nije razlikovala od kriminaliteta. Danas se ističe razlika između delikvencije i kriminilateta.
Pojam DELIKVENCIJA (tal. delinque – pogriješiti, činiti kaznena djela ) obuhvaća teže oblike asocijalnog, antisocijalnog, socio-patološkog i kriminalnog ponašanja s izuzetkom ubistva, kao što su krađa, pljačka, namjerno izazivanje šteta, požara, prijestupništva, devijatno ponašanje, huliganstvo, razbojstvo, vršenje kaznenih djela, krađa i vožnja automobila i motora itd. ( Pedagoška enciklopedija 1, Beograd, 1989. )
Č. Hajduković ( ''Prestupničko ponašanje mladih'', Beograd, 1975. ) ističe da: ''Delikvencija nije medicinska dijagnoza, to je socijalna bolest, jer se delikventima smatraju osobe koje ne žive u skladu sa moralnim i fizičkim normama društva i koje su zbog toga povrmeno ili trajno u konfliktima sa zakonima ''.

Milan Milutinović ( ''Osnovni fenomenološki i etiološki problemi omladinske delikvencije'', Osvrti, Beograd 1971.) ističe uže i šire shvaćanje maloljetničke delikvencije. Po njegovom mišljenju, ekstenzivnije shvatanje maloljetničke delikvencije ''podrazumjeva sve oblike devijacije koje se javljaju u ponašanju mladih, jednu takoreći neusklađenost u najširem smislu riječi. Ovaj pojam uključuje antisocijalno do asocijalnog ponašanja ili od raznih preddelikventnih devijatnih oblika do onih ponašanja inkrimisanih pozitivnim normama. Uže shvatanje je drugačije i oslanja se na postojeće normativne sisteme odnosno na ona ponašanja koja su inkrimisana u važećim krivičnim kodeksima, koja prdestavljaju krivično djelo. Kao i u slučaju kada ih izvrše odrasla lica''.

Mersida Karačić, prof. pedagogije
Ažurirano Petak, 29 Maj 2009 13:46