Ponašanje djece prema roditeljima PDF Ispis E-mail
Srijeda, 05 Novembar 2008 21:44
Odgojno djelovanje najlakše možemo primjetiti na ponašanju djeteta. Nije rijetko da čujemo: ''Pogledaj kako se ponaša, ovo dijete uopće nije odgojeno''. Ponašanje djeteta može biti različito u zavisnosti s kim je u kontaktu, tako da može: napadati roditelje, širu rodbinu i drugu djecu, izbjegavati komuniciranje, pokazivati pretjeranu anksioznost itd. Ponašanje djeteta zavisit će od dobi, materijalnih prilika u porodici, strukture porodice (potpuna, nepotpuna), autoriteta roditelja (autoritarni, demokratski, slobodni tip) itd.

Smetnje u ponašanju djece povezane su najčešće sa neispunjavanjem roditeljske odgovornosti. Djeci se uskraćuje ljubav, podrška, odobravanje i sigurnost. Poslušnost djece roditeljima također je i vjerski određena i propisana. U Porodičnom pravu (1962. ), kada se govori o šerijatskom pravu navodi se ovo:
''Djeca moraju roditeljima biti pokorna i poslušna, moraju ih poštovati i ljubiti, a pod stanovitim pretpostavkama dužna su uzdržavati svoje siromašne roditelje''. Dijete se već rano treba naviknuti na poštivanje starijih, a to se od početka uči u porodici u kojoj dijete odrasta.

Odgovornost djece je osjećaj vlastite obaveze koju odrasla djeca imaju prema dobrobiti svojih ostarjelih roditelja. Izraženo je stajalište da kćeri puno više nego sinovi, pružaju brigu za roditelje. Odrasle kćeri, ističe Farkas, (1992) pružaju općenito više pomoći nego sinovi i više pomažu u zadacima koji zahtijevaju neposrednu intenzivnu, instumentalnu i emocionalnu podršku. Pomoć od strane sinova uključena je u savjete o upravljanju novcem, teže kućanske poslove i kupovanje.
Kao što su roditelji imali po rođenju obavezu da dijete odgoje na najbolji način, tako i djeca imaju isto i obavezu da se brinu za svoje roditelja, a prije svega da ih uvažavaju i poštuju. 
 
Azra Čengić, prof. pedagogije